Kronična, ponavljajuća, nezarazna upalna kožna bolest koja pogađa 10-20% djece diljem svijeta zove se atopijski dermatitis. Bolest je vrlo neugodna, naporna za djecu i roditelje te skupa.
U 80% pacijenata bolest započinje prije navršene godine dana (između 2. i 6. mjeseca života) i ima veliki udio u dječjem morbiditetu. Za edukaciju roditelja o ovoj bolesti potrebno je uložiti mnogo vremena, ali i razumijevanja i empatije.
Valja odmah reći da intenzitet bolesti s godinama slabi tako da nakon 10-te godine života više od 90% oboljele djece nema smetnji. Pa iako ta statistika djeluje ohrabrujuće, roditelje čije je dijete oboljelo od AD teško da išta može utješiti jer je bolest vrlo uporna i narušava kvalitetu života djeteta i cijele obitelji.
Primjerice, roditelj jednog djeteta oboljelog od AD je rekao: Ponekad mi se čini da nam je bilo lakše riješiti problem zečje usne kod mlađeg djeteta nego AD kod starijeg.
Uzroci atopijskog dermatitisa vrlo su kompleksni i nije ih jednostavno definirati i objasniti, no u suštini može se reći: AD je nasljedna bolest, AD je disbalans hidrolipidne barijere kože, AD je disbalans imunološkog sustava
OKOLIŠ ima značajnu ulogu u pojavi AD pa njegovo pojavljivanje pomažu:
- alergeni: inhalatorni, nutritivni
- odjeća: vuna, sintetika
- sapuni, deterdženti, omekšivači
- psihološki stres
- izloženost dimu cigareta
- urbana područja
- hladniji krajevi
- obitelji s manje djece
Tipičan izgled djeteta oboljelog od AD
KLINIČKA SLIKA ATOPIJSKOG DERMATITISA:
- tipične kožne promjene (crveni suhi lišajevi, ponekad i mjehurići
- početak bolesti: crvenilo, koža je mekana, vlažna, krastice od češanja
- kasnija faza: koža zadebljana, promjene tvrdokorne i suhe
- lokalizacija kožnih promjena je ovisna o dobi:
- dojenče: simetrično zahvaćeno čelo, obrazi, širi se na vlasište; regija oko usta pošteđena, kao i pelenska regija, gornji dio tijela, vanjska strana ruku, nogu i šaka
- malo dijete (2-3 godine): pregibne jame koljena i lakta, zapešće, skočni zglob i vrat
- kasnije djetinjstvo i adolescencija: pregibi velikih zglobova, vjeđe, šake stopala
- suhoća kože
- zbog dizbalansa hidrolipidne barijere
- svrbež (najjači svrbež u dermatologiji)
- vrlo neugodan, dijete je nervozno, loše spava i jede, ometa dijete u svakodnevnim aktivnostima
zbog češanja dolazi do oštećenja površine kože što može dovesti do sekundarne infekcije bakterijama i virusima (Staphylococcus aureus, Herpes simplex) - Neprestano se izmjenjuju faze poboljšanja i pogoršanja
- neaktivna (“intervalna”) faza: vrlo suha koža, sklona iritacijama i perutanju. Potrebna je svakodnevna HIDRACIJA.
- aktivna faza (faza izbijanja simptoma): vrlo bolno, potrebno LIJEČENJE kako bi se umirila upaljena koža i ublažio svrbež
Smanjenu kvalitetu života djeteta i cijele obitelji uzrokuju:
- svrbež
- nemiran san, buđenje tijekom noći radi češanja
- umor i pospanost tijekom dana
- smetnje s učenjem
- ograničenja u prehrani, odjeći
- ograničenja u druženju s vršnjacima, bavljenju sportom
- osjećaj srama i nelagode, socijalna izolacija
- snažan utjecaj na obiteljske odnose
Učinak na obiteljske odnose je značajan:
- roditelji su opterećeni djetetovom bolešću
- doživljaju bolest kao vlastiti biološki hendikep
- zbog svrbeža djeteta i roditelji se noću bude, ujutro su neispavani, nervozni
- frustriraju ih egzacerbacije bolesti bez jasnog uzroka
- zamor zbog svakodnevnog angažmana oko njege kože (kupke, nanošenje krema)
- cijene lijekova i bazične emolientne njege nisu zanemarive
LIJEČENJE ATOPIJSKOG DERMATITISA ISKLJUČIVO JE SIMPTOMATSKO.
1. Ublažavanje urođene suhoće kože
- Manjak lipida treba nadoknaditi nanošenjem hidratantnih krema, masti, losiona, tzv. emolijensa koji kožu vlaže, nadoknađuju lipide, sprečavaju prolazak alergena kroz kožu i gubitak vode iz kože.
- Emolijense treba nanositi redovito, najmanje 2x dnevno, na zahvaćene dijelove tijela i češće, a obavezno nakon kupanja. Emolijensi se u nekim zemljama mogu dobiti na liječnički recept, no kod nas idu na teret
- Emolijensi nisu jeftini, a troše se brzo.
Važna pravila kod tuširanja i kupanja:
- voda ne smije biti pretopla (32 – 34 stupnjeva C)
- trajanje kratko (5 do 10 min)
- medicinske uljne kupke ili sindeti (kap maslinova ili bademova ulja)
- nježno, tapkanjem obrisati dijete ručnikom
- unutar 3 min od kupanja nanijeti emolijens (najučinkovitijje)
2. Antiupalna sredstva
- U fazama pogoršanja moramo potegnuti za kortikosterodnim kremama ili mastima.
- Vrlo su sigurni i učinkoviti ako se koriste kontroliran i pod nadzorom liječnika, te kada se vodi dnevnik njihove potrošnje.
3. Ublažavanje svrbeža: ako je potrebno za smirenje svrbeža primjenjuju se antihistaminici
4. Imunomodulatori noviji su preparati na našem tržištu
Koriste se kao nadopuna kortikosteroidima, no nemamo iskustva s njima za djecu stariju od 2 godine (lice, kapci, spolovilo). Za sada nismo imali iskustva u
primjeni.
5. Prehrana
- Poznato je oko 200 alergena u hrani, ali više od 90% alergijskih reakcija uzrokuje kravlje mlijeko, jaja, soja, pšenično brašno, kikiriki, orašasti plodovi, riba i školjke.
- Kod djece sa AD, preosjetljivost na pojedine namirnice treba dokazati alergološkim testiranjem. Ako je potrebno, pojedina namirnica se može isključiti iz prehrane, ali tek po kontrolom pedijatra.
- Naravno, preporuča se što dulje dojiti dijete, te izbjegavati umjetne boje, aditive, konzerviranu
hranu.
6. Antimikrobna terapija – samo u slučaju sekundarne infekcije
7. Interdisciplinarni pristup – pedijatar, dermatolog, psiholog, nutricionist, ljekarnik
Poteškoće u liječenju atopijskog dermatitisa proizlaze iz više faktora:
- nedostatak informiranja
- nerazumijevanje bolesti
- osjećaj iscrpljenosti i bespomoćnosti zbog kroniciteta bolesti
- zahtjevnost svakodnevne njege (nedovoljna primjena emolijentnih pripravaka, nedostatak vremena, skupoća)
- nepridržavanje propisane terapije
- low compliance – “kortikofobija (30 – 40%)
Što reći na kraju?
Atopijski dermatitis predstavlja značajan problem pedijatru primarne zdravstvene zaštite. S ovom bolešću susreće se 10 – 20 % ukupnog broja djece koji posjećuju pedijatra.
Dijete s atopijskim dermatitisom ima problem, i to ne mali. Roditelji teško prihvaćaju bolest, njen kronicitet, egzacerbacije bez jasnog uzroka. Bolest iziskuje dugotrajno značajna novčana sredstva, a pomaci su mali i spori. Potrebno je jako puno razgovora, edukacije i empatije prema čitavoj obitelji, a u liječenju je potreban interdisciplinarni pristup koji uključuje pedijatra, dermatologa, psihologa, nutricionista i ljekarnika
U razumijevanju ove bolesti i pronalaženju načina za život s njom, izuzetno su važne EDUKACIJA i komunikacija. Upravo s tim ciljem nastao je i ovaj tekst.